Gadafijev opstanak pomagali susjedni režimi

"Vi ste sljedeći", upozorio je kolege lidere u veoma oštrom govoru koji je održao na samitu Arapske lige u Damasku. Oni su mu se tada smijali, da bi tri godine kasnije dio tih autokrata, uključujući Gadafija, bio skinut sa vlasti u talasu narodnih pobuna.

Prvi je u "Arapskom proljeću" pao predsjednik Tunisa. Sljedeći je bio predsjednik Egipta. Gadafi je iščezao nakon što su pobunjenici tokom građanskog rata zauzeli najveći dio Libije i glavni grad Tripoli, a predsjednici Sirije i Jemena su pod žestokim pritiskom da odu.

Veze Gadafijevog režima sa okolnim autokratama potiču još od vremena njegovog dolaska na vlast.

Iste noći kad je mladi oficir Moamer Gadafi svrgnuo libijskog kralja Idrisa, iz Egipta mu je došla prva zvanična posjeta - tadašnji šef egipatske države Gamal Abdel Naser poslao je svog glavnog savjetnika, iskusnog novinara Mohameda Hasasina Haikala da procijeni kako će biti nastrojen novi vođa susjedne zemlje.

Gadafi je rekao Haikalu da će mu trebati Naserovi savjeti, a Haikal je obećao podršku, i samo četiri mjeseca kasnije, kada su se neki članovi Gadafijevog Savjeta revolucionarne komande okrenuli protiv njega, egipatski obavještajci su poslali upozorenje na puč.

Ubrzo potom, propao je pokušaj Abdulaha al-Abida al-Senusija, "Crnog princa" da sa 5.000 plaćenika iz Čada naoruža libijska plemena, lojalna njegovom rođaku, kralju Idrisu, i digne ustanak protiv Gadafija. Vjeruje se da su ga "otkucale" vlasti susjednog Tunisa.

Bivši ministar spoljnih poslova Gadafijevog režima Abdel-Rahman Šalkam nedavno je izjavio da je Gadafi svakog mjeseca plaćao usluge bivšem predsjedniku Tunisa Zina El Abidina Ben Aliju, i da je saradnja dvije države bila "na najvišem nivou".

Gadafi je čak plaćao urednicima državnih medija u Egiptu, Siriji i drugim arapskim zemljama da provode "propagandu koja njega veliča ili koja u najmanju ruku blokira svake kanale između opozicije i javnog mnijenja", rekao je Fajez Džibril, osnivač najstarije opozicione grupe u Libiji - Nacionalnog fronta za spas Libije.

Vlada Maroka je 1980. godine izručila Libiji nekadašnjeg člana Gadafijevog revolucionarnog savjeta Omara al-Mehissija koji je htio da zbaci Gadafija, a ekstradicija se desila nakon što je Mehiši, poslije neuspjelog svrgavanja, prvo pobjegao u Egipat, a potom otišao u Maroko.

Prema Šalkamovim riječima, Gadafi je platio vladi te zemlje 200 miliona dolara za Al-Mehišijevo izručenje, a potom je naredio da se njegov rival "zakolje poput ovce".

Šalkam je takođe izjavio da je Gadafi svojevremeno kupio avion za sada zbačenog predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka, i da je glavni Gadafijev čovjek u Egiptu bio Omar Sulejman, moćni bivši šef obavještajne službe Mubarakovog režima.

Porodica nagrađivanog libijskog pisca Hišama Matara, koji je nestao u Kairu 1990. godine, tvrdi da je od njega dobila dva pisma u kojem taj bivši libijski diplomata i disident tvrdi da ga je otela egipatska tajna policija i izručila ga libijskim vlastima, prenosi agencija Beta.