Državni ili javni RTV servis?

Društvu kakvo je danas u BiH, podijeljenom po svim šavovima i u kojem su čak ustavom omogućena kršenja ljudskih prava, beuzuslovno je potreban Javni RTV servis koji će biti u službi cjelokupne javnosti i aktivno učestvovati u njegovoj demokratskoj tranziciji i socijalnoj koheziji.
Nažalost, BiH je  primjer zemlje u kojoj vlast do sada, ne samo da ne prepoznaje takav mogući demokratski alat, već čini sve da ga demontira i podredi vlastitim etno-nacionalnim interesima.

Prije svega, vlast u toj državi ni nakon šest godina nije mogla, ili nije htjela, provesti vlastiti zakon o Javnom RTV sistemu BiH kojim se predviđa njegova reforma! Čak ni činjenica da je to jedan od uslova koji BiH mora učiniti u procesu pristupanja Evropskoj uniji nije dovoljno jak razlog za političare da nešto učine. Djelimično imaju i „opravdanje“ jer visoki predstavnici, Evropska komisija.... već odavno šute i ne pominju taj vlastiti uslov kao obavezu ranije nametnutu BiH?.

Podsjećanja radi, riječ je o „uvezivanju“ tri javna emitera u jednu cjelinu osnivanjem zajedničke korporacije kojom bi bio omogućen njihov jedinstven nastup i racionalizirano ukupno poslovanje.

Želja poliitčkih stranaka koje se predstavljaju kao ekskluzivni predstavnici hrvatskog naroda jeste, pored ostvarivanja odgovarajućeg teritorijalnog suvereniteta, i osnivanje kanala na hrvtaskom jeziku. Cijeli projekat za tzv. hrvatski kanal je davno završen i sada se čeka politički dogovor za njegovo aktiviranje.

Eventualna realizacija takvog plana logično bi vodila do izgradnje  tri etnička javna servisa u BiH – za tri konstitutivna naroda - Serbe, Hrvate i Bosnjake. S obzirom na strukturu vlasti, razumljivo je da bi takvi servisi bili etnički maksimalno homogeni i pod neposrednim uticajem odgovarajuće nacionalne političke elite koja sebe smatra ekskluzivnim političkim predstavnikom svog naroda. Bio bi to značajan doprinos daljim podjelama u zemlji.

Najnoviji i najgrublji pritisak na Javni servis BiH je konspirativno pisanje i nametanje izmjena statuta BHRT bez znanja njegovih uposlenika i menadžmenta. Tim izmjenama se ingerencije rukovođenja u BHRT-u prenose u neposrednu nadležnost Upravnog odbora. Za to je predviđeno formiranje paralelnih administrativnih službi koje bi bile odgovorne samo Upravnom odboru. Naravno, vrlo su jasno predviđene mjere uticaja i na programsku politiku tako što su Statutom predvidjeli da postavljaju i smjenju urednike  i programske direktore, kao i da odobravaju proizvodnju emisija.

Ovaj napad na samostalnost Javnog servisa u BiH osudio je i prdstavnik OSCE-a za slobodu medija kao i sve novinarske asocijacije, ali to nažalost do sada nije imalo praktičnog efekta.

Uz poliitički pritisak nije, naravno, izostavljen ni onaj ekonomski. U ovom trenutku Javni servis u BiH  je potpuno finansijski iscrpljen jer je prihod od takse na posjedovanje  prijemnika koju odobrava država nedovoljan (manje od 4  eura) i u stalnom je padu. Vlada koja o tome brine, već više od deset godina ne odobrava nikakvo povećanje prihoda po tom osnovu. Osim toga, zbog slabe privrede i ekonomske recesije prihodi od marketinga su bitno smanjeni tako da javni servis postaje jedva održiv, odnosno ovisan od eventualne državne pomoći. 

Konačno, BiH dramatično zaostaje i u jednom od najvažnijih segmenata osposobljavanja javnih servisa - njihovoj digitalizaciji. Krajnji (prolongirani) rok za završetak tog veoma važnog posla je 2015. godina. Za sada je država usvojila samo strategijski plan, ali od akcije za sada nema ništa.

Od brojnih negativnih posljedica takvog odnosa prema Javnom servisu BiH pomenuću još jednu poražavajuću činjenicu: zbog političke i finansijske neizvjesnosti najbolji kadrovi, posebno novinari i urednici, odlaze iz Javnog servisa.

Kako nakon gotovo dvodecenijske tranzicije u jugoistočnoj Evropi osigurati transformaciju državnog u javni servis i njegovo učešće u razvoju demokatskog društva ako je ta institucija pod konstantnim pritiskom vlasti kao što je to slučaj, naprimjer, u BiH?
Smatram da, prije svega, treba osigurati primjenu preporuke Evropske komisije o institucionalnoj samostalnosti i uređivačkoj nezavisnosti javnog servisa. U slučaju BiH to znači pritisak Evropske komisije da reafirmiše uslov da je reforma javnog servisa pretpostavka ulaska te zemlje u EU.

Neophodno je da država usvoji odgovarajuću zakonsku regulativu kojom će osigurati, pored samostalnosti i nezavisnosti, siguran izvor srednjeročnog i dugoročnog finansiranja za pouzdano djelovanje javnog servisa.

Zakonskom regulativom o javnom servisu potrebno je omogućiti uticaj i kontrolu najšire javnosti na njegov rad.  S tim u vezi posebno je važno da u upravnim odborima javnih servisa budu ukllučeni prdstavnici civilnog društva, a ne samo predstavnici vladajućih stranaka kao što je to dosadašnja praksa. 

Regionalno povezivanje javnih servisa u Jugoistočnoj Evropi i zajedničko djelovanje s obzirom na njihove slične proble u tom regionu, može značajno doprinjeti jačanju njihove samostalnosti Prvi korak je već napravljen. Nedavno je u Sarajevu potpisan protokol o zajedničkom djelovanju na poslovima edukacije. Sljedeći kork saradnje bi trebali biti na polju koprudukcije programa, zajedničkog nastupa na tržištu, digitalizacije i sl.

Uvjeren sam da samo mediji koji su nezavisni u političkom, uređivačkom i ekonomskom aspektu mogu da ispune svoju ključnu ulogu u demokratskom društvu: moraju da prate rad vlada i da nepristrasno informišu svoje gledaoce i slušaoce o svim važnim aspektima života.

U zemlji, kao što je BiH naprimjer, u kojoj suverenost nemaju građani već vladajuće političke elite,  jasno je da neće biti dozvoljeno ništa što bi moglo ugroziti njihovu aktuelnu poziciju i moć.  U  tom kontekstu im ne odgovara neovisan Javni servis niti njegovo rukovodstvo na koji oni ne mogu imati uticaja i kontrolu.

I sam sam u ulozi generalnog direktora žrtva takvog  odnosa i kao nestranačka ličnost i profesionalac niz godina izložen veoma snažnom mobingu, pritiscima i pokušajima smjena koje je je Sud BiH ocijenjivao nezakonitim.

Osnovni uslov za Javni servis i njegove uposlenike je da je samoodrživ i nezavisan od svih pritisaka i uticaja, što je ujedno i osnovni uslov demokratskog društva kojeg zagovara Evropska komisija. Potrebna je, također,  aktivnija uloga i doprinos Evropske Komisije, OSCE-a i EBU-a, u području pružanja podrške u razvoju samoodrživosti i nezavisnosti Javnog serivsa, posebno kada je u pitanju izgradnja medijske legislative.

Moje nedvosmisleno stajalište je da bi samostalan i nezavisan Javni servis trebao bi biti obavezan uslov za zemlje koje se kandidiraju za ulazak u EU.
Iskreno se nadam da će Brisel u svoj strtegiji proširenja već od ove godine krajnje ozbiljno razmatrati nezavisnost i samoodrživost javnih servisa i drugih medija kao ključne elemente u procesu ocjenjivanja zemalja koje su kandidati za ulazak u EU.