Za poznavaoce aktuelnih medijskih (i političkih) prilika u BiH dvije informacije saopštene protekle sedmice imaju ozbiljno značenje i upozorenje. Obje alarmantno ukazuju na stanje i položaj Javnog RTV servisa BiH.
Najprije je Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) saopštila kako su „Javni RTV servisi u BiH nezainteresirani za dogovor o uvođenju digatalne televizije“ iako su za početak tog procesa istekli svi rokovi. Stoga je Upravno vijeće RAK-a odlučilo da se okrene komercijalnom sektoru i ubzano pokrene proceduru dodjele Multiplexa B, odnosno Multiplexa koji je namijenjen za komercijalnu namjenu!.
U istom danu je objavljena druga alarmantna informacija – RTV BiH je prekinula emitovanje svog programa putem satelita za građane u dijaspori. Tačnije, satelitski provajder Eutelsat je isključio signal ove medijske kuće zbog nagomilanih neplaćenih računa .
Obje ove informacije sinergijski alarmantno upozoravaju na očiglednu činjenicu da u BiH izgleda nikome nije stalo za postojanje i funkcionisanje Javnog RTV servisa u skladu sa važećim evropskim standardima kojemu je zadaća da protežira i proklamuje najvažnije vrijednosti države i svih njenih građana. O potrebi da bude institucionalno (finansijski) samostalan i uređivački (bez poliitčkih pritisaka) neovisan ne treba ni govoriti. Brojne su činjenice koje neoborivo potvrđuju pomenuto stajalište i ukazuju na izvorišta odgovornosti za to. Onih odgovornih u vrhu državne vlasti, ali i onih u Javnim servisima koji su, ili u dosluhu s njima ili zbog vlastitog interesa.
Sramotna je činjenica da je više od milion građana BiH širom svijeta uskraćeno za programske sadržaje iz domovine koje im je do sada isporučivao Javni radio i televizijski servis BiH koji više nije mogao plaćati usluge sateltskog prenosa. Treba reći da za tu skandaloznu situaciju nisu prvoodgovorni uposlenici u Javnom servisu. Njihova obaveza je da proizvedu program namijenjen građanima u dijaspori, a država je odgovorna u skladu sa evropskom praksom da obezbijedi odgovarajuću infrastrukturu za prenos tog programa do slušalaca i gledalaca u svijetu.
Postoje pisani tragovi koji potvrđuju da su bila obezbijeđena sredstva za finansiranje zakupa satelitskog kanala za prenos programa RTV BiH za građane u dijaspori kao i uredno sačinjena procedura od nadležnog ministarstva prema Vijeću ministara BiH u skladu sa praksom iz prethodnih godina. Dosadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić nikada nije dozvolio realizaciju tog prijedloga i pored svih insistiranja i objašnjavanja njegove važnosti. Njegov skupcjeni Audi Q7, koji je kupljen pod nikad nerazjašnjenim sumnjivim okolnostima, vrijedi toliko novaca kojim je mogao biti plaćan zakup satelita za šest mjeseci!
Špirić i drugi protivnici RTV BiH imali su značajnu pomoć i od pojedinih ljudi koji su instalirani u UO tog Javnog servisa, a koji još uvijek tamo sjede iako im je davno istekao mandat i uz to primaju nezakonite naknade za svoj rad!?
Zakon o Javnom RTV sistemu zbog različitih opstrukcija, prije svega iz Republike Srpske, ni nakon pet godina od njegovog uvajanja još nije u potpunosti primjenjen. Nije formirana Korporacija javnih emitera koja objedinjava i koordinira njihove produkcione potrebe i brine o finansijskom prihodu. Razlog je onemogućavanje uspostavljanja jedinstvenog sistema javnog RTV emitiranja u BiH sa jasno definisanom programskom i finansijskom politikom, a umjesto toga traži se njegova podjela, u najboljem slučaju na dva dijela.
Naravno, pomenuti neadekvatan interes javnih servisa za digitalizaciju određen je i ličnim aspiracijama i interesom u tom poslu. Primjer je nedavni pokušaj nelegalnog plana sa jednom stranom firmom o digitalizaciji BHRT-a u kojem su učestvovali članovi UO tog emitera i pojedinci iz poslovodne strukture.
U takvom prostoru oprečnih interesa i nastojanja, koji su rezultirali opstrukcijom uspostave Javnog RTV sistema u BiH, logično je „izostao interes za uvođenje digitalne TV“ zbog čega RAK javno demonstrira nezadoovljstvo. Još ozbiljnija činjenica je što je sistem javnog RTV emitiranja u BiH doveden do ivice nestajanja! U tom slučaju postaje izlišno pitanje zašto nema radio i televizijskog programa koji se emituje putem satelita ili zašto nema interesa za dogovor o uvođenju digitalne televzije.
Pored brojnih krupnih poslova koji čekaju na novu vlast u BiH smatram da bi zaustavljanje aktuelne destrukcije Javnog servisa BiH trebalo da bude u vrhu njenih programskih prioriteta. To podrazumijeva bez odlaganja pristupiti njegovoj organizacionoj, tehnološkoj i programskoj rekonstrukciji u skladu sa važečim evropskim standardima. Naravno, u tom procesu neophodno je usvojiti i adekvatnu zakonsku regulativu kojom bi se omogućili uslovi da Javni RTV servis BiH bude institucionalno samostalan i uređivački nezavisan.
Ukoliko izostane učinak na ovom polju biće omogućena realizacija plana koji je već uveliko na djelu – konačna disolucija Javnog servisa i njegova transformacija u tri etnička emitera, razumije se, pod patronatstvom nacionalnih poliitčkih elita koje „ekskluzivno“ predstavljaju svoje narode.
Uvjeren sam da će očuvanje Javnog servisa u BiH biti posebno naglašen pokazatelj (ne)kredibilnosti nove vlasti u BiH u procesu izgradnje demokratskih procesa na putu u Evropu.
Tagovi: JAVNI RTV SERVIS, DIGITALIZACIJA, SATELITSKI PROGRAM, EUTELSAT
















